Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka koja sadrži bjelančevine, šećer, škrob lecitin i dr. Veća količina lecitina se nalazi u sortama koje imaju naborano zrno te se u njima klorofil duže čuva pa su zrela zrna ovih sorti izrazito zelene boje.
To je biljka kratke vegetacije, zbog toga mora imati potrebna hranjiva u lako pristupačnom obliku. Korijen graška je vretenast, dobro razgranat i prodire duboko u tlo. Zanimljivo je napomenuti da korijen graška može prodrijeti i do dubine od 1,5 m, ali glavnina se razvija na dubini od oko 35 cm. i da se na njemu nalaze kvržice koje su u simbiozi s bakterijama iz roda Rhizobium. Te bakterije fiksiraju elementarni dušik iz zraka koji je kao takav nepristupačan biljkama te ga biokemijskim procesima prevode u amonijačni oblik (NH4+) koji je lako dostupan biljkama. Kada su kvržice na korijenu graška ružičaste boje to je znak da su bakterije aktivne i da fiksiraju dušik iz zraka. Visina stabla ovisi o sorti, a može biti od 30 do 200 cm.
Grašak uspijeva u uvjetima umjerene i vlažne klime pa tako se uspješno može uzgajati i na našem području. Optimalan temperatura za razvoj iznosi 18 ° C. Niče već pri temperaturi od 4- 6 ° C, a idealna temperatura za nicanje je 15-16° C. Mlade biljčice podnose temperature i do – 6° C. Treba znati da za rast i razvoj treba sunčanu poziciju. Grašak neće uspijevati u hladu. Tlo treba dobro pognojiti organskim gnojivom. Gnojidba dušikom treba biti u manjim količinama i to radi osiguranja biljke dušikom u ranim fazama njenog razvoja. Kasnije one fiksiraju kisik iz zraka putem korijena na način koji smo već opisali.
Grašak se najčešće sije početkom travnja, ali ni sad nije kasno. U nižim predjelima Hercegovine sije se i dosta ranije ako to vremenske prilike dozvole, najčešće sredinom veljače.
Sjetva je u redove razmaka 15-20 cm i 5-6 cm u redu. Visoke temperature tijekom uzgoja djeluju štetno tako što umanjuju prinos zrna graška.
Kad grašak malo poraste dobro ga je zagrnuti s malo zemlje jer to biljku čini stabilnijom.
Poslije berbe preporuča ga se porezati a ne počupati, kako bi ostao korijen na kojem su bakterije koje obogaćuju tlo dušikom.
Obavezno se uzgaja u plodoredu, a na njegovo mjesto naredne godine dobro je uzgajati rajčicu i papriku jer zahvaljujući mogućnosti vezanja dušika iz zraka, grašak ostavlja dobro opskrbljeno tlo dušikom.
Nakon graška na gredicama u lipnju možemo posaditi novu povrtnu kulturu npr. repu ili crnu rotkva.
Služba za gospodarstvo