Danas je književnik i publicist Ivica Karamatić, u Općinskoj vijećnici u Posušju, održao je povijesno-dokumentarno predavanje „Zaboravljeni hrvatski velikani: dr. Josip Frank i dr. Ivo Frank“. Predavač je najprije govorio o upečatljivim domoljubnim tragovima hrvatskog vizionara Josipa Franka, čija su se predviđanja o velikosrpskoj pogibelji obistinila poslije njegove smrti, kada je 1. prosinca 1918. onodobna Hrvatska završila u monarhističkim velikosrpskim kandžama nenaravne državne tvorbe – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Dr. Josip Frank (Osijek 1844. – Zagreb 1911.) cijeli je život posvetio Hrvatskoj, nesebično se žrtvujući za dobrobit domovine. U trima onodobnim hrvatskim glasilima: „Zagrebačkoj štampi“, „Hrvatskoj“ i „Hrvatskoj vijesti“, koje je spasio od bankrota, susljedno se zalagao za financijsku neovisnost Hrvatske. Na domoljubnoj crti revno je djelovao kao zastupnik u Hrvatskom saboru od 1880., a Stranci prava je pristupio 1890., kao pristaša domoljubnih političkih ideja Oca Domovine Ante Starčevića i hrvatskog mučenika Eugena Kvaternika. Za Hrvatsku je tražio široku autonomiju unutar Austro-Ugarske, pozivajući se stalno na hrvatsko državno pravo. Sve stanovnike Hrvatske držao je političkim Hrvatima. Godine 1896. postao je predsjednikom Čiste stranke prava, a njegovi su pristaše nazvani frankovcima. Najžešće se borio, sve do smrti, protiv Hrvata jugoslavenske orijentacije. Zalagao se za povratak Južne Hrvatske u krilo matice domovine.
Bio je oštar protivnik politike „novog kursa“, očitovane kroz stvaranje Hrvatsko-srpske koalicije, to jest kroz Riječku i Zadarsku rezoluciju. Dr. Josip Frank je cijelo desetljeće prije rođenja hegemonističke velikosrpske tamnice hrvatskog naroda, pod čizmom dinastije Karađorđevića, grmio i upozoravao što se krije iza svakog jugoslavenstva. Dr. Josip Frank imao je pet sinova, od kojih je, uz Aleksandra, zapaženo politički djelovao dr. Ivo Frank (1877.-1939.), koji je jedini iz domoljubno istaknute obitelji Frank bio suvremenik raspada Austro-Ugarske i stvaranja 1918. prvoga jugoslavenskoga velikosrpskog režima. Poput oca, domoljubno je djelovao kao zastupnik u Hrvatskom saboru, od početka drugog desetljeća 20. stoljeća. Nakon ulaska Hrvatske u sastav Kraljevine SHS, koji se dogodio mimo volje hrvatskog naroda i bez potvrde Hrvatskog sabora, Ivo Frank je optužen za sudjelovanje u prosvjedima 5, prosinca 1918, na Jelačića trgu u Zagrebu, kada su srpski žandari ubili 13 hrvatskih prosvjednika protiv ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom. Nakon ispitivanja, u zatvoru u Zagrebu je bio do Božića iste godine. U svibnju 1919. politički je emigrirao u Graz, u Austriju, gdje je izabran za čelnika Hrvatskog komiteta, političke organizacije koja se zalagala za izdvajanje Hrvatske iz sastava Kraljevine SHS. Središta Hrvatskog Komiteta, osim u Grazu, bila su u Beču i Budimpešti. Članovi organizacije bili su mahom bivši austrougarski časnici. Ova organizacija više je bila diplomatske nego revolucionarne naravi, a premda se raspala poslije potpisivanja sramotnog Rapallskog ugovora 12. studenog 1920., kojim je Beograd prodao Italiji velike dijelove Južne Hrvatske, dr. Ivo Frank je sve do smrti 1939. u Budimpešti uglavnom ostao politički djelatan, na prije zacrtanoj crti rušenja, političkim diplomatskim potezima, Kraljevine Jugoslavije. Predavač Karamatić ovo zanimljivo predavanje je zaključio sljedećim riječima: „Hrvatska obitelj Frank nedvojbeno je odigrala veoma važnu ulogu u našoj domoljubnoj povijesti, ali njihovi članovi do danas nisu doživjeli zadovoljštinu to jest hrvatsko službeno priznanje, u vidu posmrtnoga domoljubnog odličja, bar dr. Josipu Franku. Osim toga, još uvijek u hrvatskoj, pretežito prokomunističkoj povijesnoj literaturi, frankovci su označeni mračnim bojama, kao negativan i destruktivan čimbenik u hrvatskoj političkoj povijesti. Štoviše, o ovim istaknutim hrvatskim muževima židovskog podrijetla i njihovim pristašama frankovcima u Hrvatskoj još vlada pogrješna predodžba da su bili ‘hrvatski izdajnici u službi tuđinaca’. Stožerni razlog za to korijene ima u povijesnom iskrivljivanju prave istine o frankovcima, navlastito tijekom gotovo polustoljetnoga komunističkoj jednoumlja, očitovanog na svim razinama hrvatskoga društvenog života.“