Posušje se oprostilo od Zdravka Bešlića – Bokića

Danas se Posušje oprašta od velikog domoljuba, vojnika, ratnika, političara i nadasve velikog čovjeka Zdravka Bešlića – Bokića. Nakon duže bolesti blago u Gospodinu otišao je naš Bokić, naš dobri duh, vječiti optimist zaraznog osmjeha. Nitko tko se susreo s njim kroz njegov kratak ovozemaljski život nije ostao ravnodušan ni na njega niti na njegovo poimanje života, pravednosti, moralnosti, vjernosti obitelji, katoličkoj crkvi i hrvatskoj grudi. Imao je on vremena i razumijevanja za svakoga i za svačiju nevolju, svima je nastojao pomoći u teškim životnim prilikama. Sebe je ugradio i u borbu za slobodu hrvatskog naroda. Njegov ratni put i doprinos u stvaranju hrvatske države i postizanju jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini je ogroman i rijetki su oni za koje se može reći da su se toliko dali za domovinu i njenu slobodu.

Zdravko Bešlić rođen je 1964. godine u Zagorju u Posušju. Osnovnu školu završio je u Zagorju, potom u Viru. Srednju medicinsku školu završio je u Mostaru. Pohađao je višu zdravstvenu školu u Sarajevu gdje ga je zatekao rat zbog kojeg je morao prekinuti školovanje, a koje je ipak nakon završetka rata završio. Diplomirao je i novinarstvo na Sveučilištu u Mostaru.

Demokratskim promjenama aktivno se uključuje u organizaciju obrane,ali i politički pokret Hrvatske demokratske zajednice. Bio je jedan od osnivača rezervnog sastava policije na prostoru općine Posušje. Sudjelovao je u ustroju vojne policije na razini HVO- a, nakon čega postaje zapovjednik vojne policije Posušje. U upravi policije obnašao je više dužnosti do kraja rata. Pored redovitih zadaća vojne policije, s braniteljima je bio na prvim linijama obrane. Rama, Mostar, Uskoplje, Mrkonjić grad bila su ratišta na kojima je bio. Sudjelovao je u operaciji Zima 94 kada je oslobođen Kupres, zatim u operacijama Skok 1, Skok 2, Ljeto 95, operacijama Oluja i Južni potez. Ako je samo 10 njegovih ljudi išlo na bojišnicu, išao je i on. Zbog svoga doprinosa u ratu odlikovan je više puta. Njegova odlikovanja su Trolist, medalje Ljeto i Oluja, a nositelj je i odličja Spomenica Domovinskog rata i Domovinske zahvalnosti. Zdravko Bešlić je pukovnik Hrvatskog vijeća obrane.

Nakon rata u vladi ŽZH je obnašao dužnost ministra branitelja u dva mandata. Također je u dva mandata izabran za izaslanika u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. Za zastupnika skupštine ŽZH biran je čak 5 puta. Uz brojne političke funkcije biran je i na funkciju općinskog vijećnika općine Posušje. Dugogodišnji je član općinskog predsjedništva općinskog odbora HDZ – a Posušje, te predsjedništva županijskog odbora HDZ- a, ali i član središnjeg odbora. Obnašao je i funkciju županijskog odbora HDZ- a BiH. U dva mandata obnašao je funkciju predsjednika upravnog vijeća Zavoda za zdravstveno osiguranje ŽZH, gdje je prema riječima njegovih suradnika bio odvjetnik onih koji su bili u potrebi. Smrt ga je zatekla na mjestu zastupnika Skupštine ŽZH i izaslanika u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine.

Na kraju moramo istaknuti da je bio neumoran u borbi za prava branitelja. Tako je bio jedan od onih koji su radili na Međudržavnom sporazumu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o pravima stradalnika rata u Bosni i Hercegovini, koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i članova njihovih obitelji iz 2006. godine.

Kao mali znak zahvalnosti i uspomene na Zdravka Bešlića danas se u 14 sati u Kinodvorani Posušje održala komemoracija. Komemoraciji su, uz majku Nediljku, suprugu Branku, sina Ivana, kćeri Valentinu, Ivu i Mariju i ostale članove obitelji, prisustvovali i visoki vojni i svjetovni dužnosnici, političari, brojni prijatelji. Posljednji pozdrav i riječi utjehe obitelji na ovoj komemoraciji uputili su Zdravkovi najbliži suradnici Zdenko Klepić, ispred Vojne policije HVO-a, Helena Lončar ispred Općinskog Odbora HDZ Posušje, Predrag Kožul – Bake ispred Županijskog Odbora HDZ BiH, Tomislav Martinović, predsjedavajući Doma Naroda Parlamenta FBiH i dr. Dragan Čović, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i Hrvatske demokratske zajednice BiH. Svi redom našeg Bokića, osim kao marljivog i neumornog suradnika, ističu i kao svog osobnog prijatelja.

Sjećajući će ratnog vremena i teških i životnih odluka koje je to vrijeme iziskivalo. Prof. Klepić istaknuo je: „Nije mi bio samo suborac, on je meni bio osobno veliki prijatelj, počevši od prvih dana kada smo osnivali Vojnu policiju i Hrvatsko vijeće obrane…On i vojna policija iz Posušja s toliko prijateljstva i ljubavi pristupala je svima nama koji smo bili s tih prostora izvan Hercegovine sto nam je u tim trenucima nemjerljivo značilo. Znati da nismo sami, kako su prijatelji iz Hercegovine, iz Posušja uz nas…. Zdravko nije samo slao vojsku, već je  vojsku predvodio na terenu… Zbog njegova načina rada je bio iznimno cijenjen. Kao sto je Petar bio stijena, tako je i nama Zdravko bio stijena te smo dužni čuvati se i boriti se za njegove i naše ideale, za hrvatsku grudu, dom i obitelj, za jednakopravnost hrvatskog naroda na ovim prostorima.“ 

Ispred Općinskog Odbora HDZ-a BiH Posušje od Zdravka se oprostila Helena Lončar. U emotivnom obraćanju i posljednjim riječima upućenim svom velikom kolegi i prijatelju jedva je suspregnula suze, ali su njena sjećanja na Bokića i njegove dnevne rituale svima prisutnima nagnale suze na oči. Istaknula je:“Bokić nije bio kukavica i nije bježao pred  opasnosti, nije se štedio kad je trebalo podmetnuti leđa, izići na prvu crtu i ratnih i poratnih bitaka, nije šutio kada je trebalo govorit, i nije govorio kada je trebalo šutjeti… Da je Bokić bio na poseban način dobar čovjek. Ima puno dobrih ljudi, ali način na koji je on bio dobar danas se rijetko susreće … ljudi su ga tražili pomoć, a on ih je neumorno slušao, ulazio pod njihovu kožu, razumijevao i sa iskrenom ljudskom emocijom tražio i iznalazio načine da pomogne. Neizmjerna strpljivost, plemenitost i nesebičnost u služenju ljudima u njihovoj potrebi. Takav je bio Bokić. Na sastancima odbora ne priča često. Ne reagira na prvu. Dobro rezimira. U političkim borbama se također nesebično stavljao na prvu crtu. Radio je u interesu općeg dobra… Čvrsti stup na kojeg se možeš osloniti, osoba kojoj možeš vjerovati, koja te neće povrijediti, okrenuti leđa, a kamo li zabiti nož u leđa. Vidiš osobu prijatelja. 
Volio je život, volio je ljude, gorio je služeći pojedincu, općini, županiji, svom narodu.“

Prisjećajući se svog rada i suradnje s Zdravkom Bešlićem, Predrag Kožul istaknuo je kako se rijetko u životu sreće čovjeka koji s toliko energije obavlja svoje poslanje i svoju dužnost. Uz izraze sućuti obitelj, uputio im je i riječi utjehe kako mogu biti ponosni na svog sina, supruga i oca jer je Zdravko Bešlić kao svoje poslanje i svoju javnu dužnost vidio ovaj kraj i ove ljude, najprije branitelje za koje je se posebno i neumorno zalagao.

S ovoga svijeta Zdravko Bešlić otišao je kao zastupnik u Skupštini Županije Zapadnohercegovačke i kao poslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH. Od njega se stoga oprostio i Tomislav Martinović, predsjedavajući Doma naroda Parlamenta FBiH.  Istaknuo je kako se Bokić uvijek neumorno zalagao za Posušje i Županiju Zapadnohercegovačku, kao je isticao sve nepravde koje su zadesile ove naše krajeve i kako je nudio konkretna rješenja za ispravljanje tih nepravdi.  Martinović se prisjetio Bokića kao realnog i staloženog, ali srčanog i temperamentnog borca za prava svog hrvatskog naroda.

Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH dr. Dragan Čović obratio se na kraju programa komemoracije i zaključio: „Mnogo je toga što bi se moglo kazati o našem Zdravku. Izdvojiti ću čovjekoljublje, domoljublje i bogoljublje. Čovjek koji je istinski živio svoj politički život, predano bez radnog vremena, uvijek dostupan za svakoga… Sa Zdravkom se moglo razgovarati o svemu… Istinski i pravi HDZ-ovac, Posušanin, Hrvat i Hercegovac. Zdravko je bio čovjek koji je kroz svoje političko djelovanje nastojao očuvati prave i istinske vrijednosti. Pamtit ćemo ga kao velikog borca, vječitog optimistu. Možemo s ponosom kazati da smo poznavali istinskog domoljuba, časnog čovjeka koji u najtežim trenucima za svoj narod nije posustajao, čovjeka koji je ostavio neizbrisiva trag u mnogim životima. Jasno i odlučno je govorio u ime onih slabijih, nikada za sebe… Nama koji ostajemo neka njegov optimizam, borba i nesebično davanje budu poticaj da nastavimo sa jednakom predanošću djelovati i raditi časno za svakog našeg čovjeka.“

Na groblju Marića križ u 18 sati obavljen je pokop dragog nam pokojnika, a ogromno mnoštvo rodbine, kumova, prijatelja, kolega i poznanika oprostilo se od Zdravka Bešlića – Bokića. Njegov odlazak nije gubitak samo za njegovu obitelj, kojoj je najteže u ovim trenucima boli, već za cjelokupno Posušje i sve naše ljude koji su u Bokiću imali bezrezervnog zagovaratelja i pomoć u svim životnim potrebama. Hvala ti što si ovaj kratki, prolazni, životni vijek bio s nama. Neka ti je laka hrvatska zemlja.